
Šta su PFAS i zašto se nazivaju „večnim hemikalijama“: gde se nalaze i šta to znači za svakodnevni život
PFAS su hemikalije koje su prisutne u vodi, ambalaži, tekstilu i brojnim proizvodima koje svakodnevno koristimo. Zovu se „večnim hemikalijama“ jer se gotovo ne razgrađuju, ni u prirodi ni u ljudskom organizmu. To ne znači da svaka izloženost predstavlja problem, ali znači da se efekti ne posmatraju kroz jedan proizvod ili jedan trenutak, već kroz ukupno opterećenje tokom vremena. Upravo tu počinje priča o PFAS.
Šta su PFAS i zašto su uopšte razvijeni
PFAS (per- i polifluoroalkilne supstance) predstavljaju veliku grupu sintetičkih hemikalija koje se koriste još od sredine 20. veka. Razlog njihove široke primene nije slučajan, imaju svojstva koja su industriji i potrošačima izuzetno korisna.
Ove supstance odbijaju vodu i masnoću, stabilne su na visokim temperaturama i ne razgrađuju se lako. Upravo ta kombinacija ih je učinila idealnim za proizvode koji treba da budu dugotrajni, otporni i praktični.
Zbog toga se PFAS koriste u:
- ambalaži za hranu otpornoj na mast
- neprijanjajućem posuđu
- vodootpornoj odeći i obući
- tepisima i nameštaju
- određenim kozmetičkim proizvodima
Drugim rečima, PFAS nisu prisutni na jednom mestu, već su deo čitavog sistema savremenog života.
Zašto ih zovu „večnim hemikalijama“
Naziv „večnih hemikalija“ nije medijska fraza, već opis njihovog ponašanja.
PFAS imaju izuzetno stabilnu hemijsku strukturu, posebno jaku vezu između ugljenika i fluora. Zbog toga se veoma sporo razgrađuju, u prirodi mogu opstati godinama, pa i decenijama.
To znači dve stvari:
Prvo, kada jednom dospeju u životnu sredinu, teško se uklanjaju.
Drugo, kada dospeju u organizam, ne eliminišu se brzo.
Evropska agencija za bezbednost hrane (EFSA) naglašava da se određene PFAS supstance mogu akumulirati u telu tokom vremena, što je ključni razlog zašto se danas govori o ukupnoj izloženosti, a ne o pojedinačnim kontaktima.
Gde dolazi do stvarne izloženosti
Važno je razumeti da PFAS nisu problem jednog proizvoda, već kombinacije izvora.
Za većinu ljudi, izloženost dolazi kroz svakodnevne, male kontakte koji se sabiraju.
Voda za piće
U određenim delovima sveta, PFAS su identifikovani u vodi za piće, najčešće kao posledica industrijskog zagađenja. Prema podacima američke agencije EPA, voda može biti jedan od značajnijih izvora izloženosti u takvim sredinama.

Ambalaža za hranu
Papir i karton koji su otporni na masnoću, poput fast food ambalaže, kutija za picu ili papira za pečenje, često su tretirani supstancama iz PFAS grupe.
Ovaj kontakt je kratak, ali učestao, što ga čini relevantnim.
Neprijanjajuće posuđe
PFAS se često pominju u kontekstu teflona, ali je važno razlikovati industrijske supstance (poput PFOA) od samog PTFE premaza na posuđu.
Pri pravilnoj upotrebi, ovaj izvor se smatra manje značajnim u ukupnoj izloženosti, ali postaje relevantan u kombinaciji sa drugim faktorima, posebno ako se posuđe pregreva ili koristi dugo nakon oštećenja.
Tekstil i kućni proizvodi
Vodootporna jakna, tepih otporan na fleke ili sofa sa zaštitnim premazom, svi ovi proizvodi mogu biti tretirani PFAS supstancama.
Ovde je izloženost indirektna, kroz prašinu i dugotrajan kontakt u zatvorenom prostoru.
Kozmetika
Određeni proizvodi, naročito oni koji se reklamiraju kao dugotrajni ili vodootporni, mogu sadržati PFAS. Ovo je tema koja tek dobija pažnju, ali je važno znati da i ova kategorija može doprineti ukupnoj izloženosti.
Šta kaže nauka o uticaju na zdravlje
Naučna istraživanja i regulatorna tela, poput EPA i EFSA, ukazuju da određene PFAS supstance mogu biti povezane sa:
- promenama u funkciji jetre
- uticajem na imuni sistem
- hormonskim promenama
- povećanim nivoima holesterola
Međutim, ključna stvar je sledeća: ovi efekti se uglavnom povezuju sa dugotrajnom i većom izloženošću.
To znači da pitanje nije da li je jedan proizvod štetan, već: koliko smo ukupno izloženi tokom godina. Ovo je suštinska razlika u razumevanju PFAS teme.

Kako razmišljati o PFAS u svakodnevnom životu
Koliko god se trudili nećemo moći da eliminišemo sve izvore odjednom. Zato je mnogo korisnije postaviti prioritete.
Gde ima najviše smisla napraviti promenu
- smanjiti korišćenje ambalaže otporne na mast
- izbegavati pregrevanje neprijanjajućeg posuđa
- ne koristiti oštećene tiganje
- obratiti pažnju na proizvode koji obećavaju „vodootpornost“ ili „dugotrajnost“
Male promene u ovim oblastima mogu imati veći efekat nego potpuna kontrola svega.
Šta znači pristup „bez toksina“ u ovom kontekstu
PFAS su dobar primer zašto pristup „bez toksina“ ne znači savršenstvo.
Ne postoji život bez izloženosti hemikalijama. Postoji samo:
- veća ili manja ukupna izloženost
- bolji ili lošiji izbori u svakodnevnim navikama
Zato je cilj smanjiti ono što ima smisla.
PFAS nisu opasni zato što su svuda, već zato što se zadržavaju. To menja način na koji o njima razmišljamo: ne kroz pojedinačne proizvode, već kroz zbir malih izbora tokom vremena. Za većinu ljudi, najrazumniji pristup je postepeno prilagođavanje, posebno u oblastima kao što su kuhinja, ambalaža i svakodnevni proizvodi.
Ne zato što je svaki kontakt problem, već zato što se vremenom sabira.
I upravo tu male odluke počinju da imaju značaj.
Izvori
- European Food Safety Authority (EFSA). Risk to human health related to the presence of perfluoroalkyl substances (PFAS) in food.
https://www.efsa.europa.eu/en/efsajournal/pub/6223 - U.S. Environmental Protection Agency (EPA). PFAS Explained.
https://www.epa.gov/pfas/pfas-explained - U.S. Food and Drug Administration (FDA).
Per- and Polyfluoroalkyl Substances (PFAS).
https://www.fda.gov/food/chemical-contaminants-food/and-polyfluoroalkyl-substances-pfas