
Voda u plastičnoj flaši ostavljena u autu: da li je bezbedna za piće?
Skoro svi smo to uradili bar jednom: kupimo flašicu vode, popijemo nekoliko gutljaja i ostavimo je u kolima. Sutradan nas sačeka ista flaša, malo zagrejana, deluje bezazleno, pitamo se: Šta tu može biti problem?
Problem nije u jednom gutljaju, problem je u navici. Plastična ambalaža za vodu nije zamišljena za dugotrajno stajanje na visokoj temperaturi, a auto leti može da se pretvori u mali staklenik. Prema podacima američke Nacionalne uprave za bezbednost saobraćaja na autoputevima (NHTSA), temperatura u automobilu može da poraste za oko 11°C, za samo 10 minuta, a otškrinut prozor ili hlad ne rešavaju problem u potpunosti.
Zato pitanje nije: “Da li ću se otrovati ako sam jednom popila vodu iz flaše koja je ostala u kolima?” Mnogo bolje pitanje glasi: “Da li je pametno da voda koju pijem svaki dan stoji u tankoj plastici, na toploti, satima ili danima?” Tu je odgovor mnogo jasniji: nije.
Šta se dešava sa plastičnom flašom kada se zagreva?
Većina jednokratnih flaša za vodu pravi se od PET plastike. To je oznaka broj 1 na dnu flaše, često obeležena kao PET ili PETE. PET je lagan, providan i praktičan, zbog čega se masovno koristi za vodu, sokove i druga pića.
Za bezbednost ambalaže veoma su bitni uslovi korišćenja: koliko dugo voda stoji, na kojoj temperaturi, da li je flaša otvorena, da li je izložena suncu itd.
Kod plastike se dešava proces migracije, što znači da male količine supstanci iz ambalaže mogu preći u hranu ili piće. Migracija je moguća i kod drugih materijala koji dolaze u kontakt sa hranom, međutim, kod plastike je temperatura jedan od faktora koji može da ubrza taj proces.
Pojam koji se često pominje kod PET flaša je antimon. Antimon se koristi u proizvodnji PET plastike kao katalizator, pa se male količine mogu naći u flaširanoj vodi. Pregled naučne literature objavljen u časopisu Chemosphere zaključuje tri stvari: većina flaširane vode prodaje se u PET bocama, antimon je prisutan jer se koristi u proizvodnji PET-a, a njegove koncentracije su obično ispod propisanih vrednosti. Isti pregled navodi i da povećanje temperature pogoduje većem otpuštanju antimona.
To je suština: toplota značajno menja uslove igre.
Šta su pokazala merenja?
Jedna od često citiranih studija objavljena u časopisu Water Research ispitivala je oslobađanje antimona iz PET flaša za vodu. Na početku ispitivanja, koncentracije antimona u devet komercijalnih flaširanih voda bile su niske od 0,095 do 0,521 ppb, znatno ispod američkog maksimalnog dozvoljenog nivoa od 6 ppb. Kada su boce čuvane tri meseca na 22°C, prosečna promena nije bila dramatična.
Ali kada su uzorci izlagani višim temperaturama, situacija se promenila. Studija je pokazala da se oslobađanje antimona ubrzava sa temperaturom: procenjeno vreme potrebno da se premaši nivo od 6 ppb bilo je oko 176 dana na 60°C, 38 dana na 65°C, 12 dana na 70°C, 4,7 dana na 75°C i 2,3 dana na 80°C. Autori su posebno naveli da temperature u automobilima, garažama i zatvorenim prostorima tokom leta mogu preći 65°C u toplim klimama.
Ovo ne znači da će svaka flaša u kolima preći granice bezbednosti, ali pokazuje da što je viša temperatura i što voda duže stoji, to je veća šansa da se iz ambalaže oslobodi više supstanci nego u normalnim uslovima.

A šta je sa mikroplastikom?
Mikroplastika i nanoplastika su dodatni razlog zašto sve više stručnjaka savetuje da se ne oslanjamo previše na jednokratnu plastiku, naročito za vodu koju pijemo svakog dana.
2024. godine Američki nacionalni institut za zdravlje objavio je pregled studije u kojoj su istraživači analizirali tri popularna brenda flaširane vode i pronašli prosečno oko 240.000 sitnih plastičnih čestica po litru. Oko 90% tih čestica bile su nanoplastike, mnogo manje od mikroplastike i teže za detekciju. Potencijalni zdravstveni efekti ovih čestica još uvek su nedovoljno dokazani. Ali sve ovo daje dovoljno razloga da kažemo: ako već postoji laka zamena za svakodnevno pijenje vode iz jednokratne plastike, onda je treba iskoristiti.
Otvorena flaša ima još jedan problem: bakterije
Kada pijemo direktno iz flaše, u nju dospevaju mikroorganizmi iz usta i okoline. Ako tu vodu popijemo odmah, to uglavnom nije problem. Ali ako otvorena flaša ostane u toplom autu, situacija je drugačija.
Toplota, vlaga i vreme nisu dobra kombinacija za vodu koju smo već načeli. U smernicama za bezbedno čuvanje vode preporučuje se da se posude za vodu redovno čiste, da se čuvaju zatvorene, na hladnom mestu i van direktnog sunca.
Ovo je posebno važno kod flaša koje dopunjavamo više puta. Jednokratna PET flaša nije napravljena da nedeljama kruži između auta, torbe, kancelarije i kuhinje. Što je češće koristimo, to je veći problem higijena, naročito ako se poklopac ne pere i ako flaša stoji na toplom.
Kako ovo izgleda u realnom životu?
Zamislite tri situacije.
Prva: kupili ste flašicu vode, popili je tokom šetnje i bacili ambalažu. Nije idealno zbog otpada, ali sa stanovišta izloženosti plastici ovo nije veliki problem.
Druga: kupili ste vodu, otvorili je, popili pola i ostavili ostatak u kolima. Auto je stajao na suncu ceo dan. Sutradan voda ima malo čudan ukus, ali vi je popijete jer “šteta da se baci”. To je navika koju treba prekinuti.
Treća: kupili ste paket vode i ostavili ga u gepeku “samo dok ga ne unesete”. Onda prođu dva, tri dana, napolju je vruće, a paket i dalje stoji u autu. Ovo je najčešća greška, jer ljudi ne misle o gepeku kao o mestu gde se voda zagreva. A zapravo je to zatvoren prostor koji leti može postati veoma topao.
U sva tri primera poenta nije da se uplašimo plastike, nego da prepoznamo razliku između povremene upotrebe i ponavljane navike.
Kada vodu iz plastične flaše ne treba piti?
Ne postoji kućni test koji će vam precizno reći šta se desilo sa vodom. Ali postoje praktični znaci i situacije u kojima je bolje ne rizikovati.
Ako je flaša bila otvorena i stajala u toplom autu, bolje je ne piti tu vodu. Ako je bila na direktnom suncu, posebno leti, isto važi. Ako je flaša omekšala, deformisala se, promenila miris ili voda ima ukus plastike, prospite je. Ako je paket vode danima stajao u gepeku, naročito tokom toplotnog talasa, nemojte ga koristiti kao redovan izvor vode.

Šta je bolja alternativa?
Najjednostavnija zamena je kvalitetna flaša za višekratnu upotrebu.
Za auto i svakodnevno nošenje najpraktičniji izbor je inox flaša, idealno od nerđajućeg čelika. Dobra termos flaša čuva vodu hladnijom i ne lomi se lako. Važno je da nema unutrašnji premaz koji se lako oštećuje i da može dobro da se opere.
Staklena flaša je odlična za kuću, kancelariju ili kraće nošenje, ali u autu treba biti pažljiv jer može da se razbije. Ako koristite staklo, bolja opcija je flaša sa zaštitnom silikonskom navlakom.
Najvažnije pravilo nije samo od kog je materijala flaša, već kako je koristite. I inox i staklena flaša moraju redovno da se peru. Posebno obratite pažnju na čep, gumice, slamčice i uske nastavke za piće, jer se tu najlakše zadržavaju vlaga i naslage.
Šta ako ste već pili takvu vodu?
Ako ste jednom popili vodu iz flaše koja je ostala u kolima, nema razloga za paniku. Naučni podaci ne podržavaju dramatične tvrdnje da će jedna takva flašica izazvati ozbiljnu bolest. Problem je kada to postane redovna praksa.
Ako nakon pijenja vode imate stomačne tegobe, mučninu, proliv ili druge simptome, naročito ako je voda bila otvorena, stajala dugo ili imala neprijatan miris, obratite se lekaru. To važi posebno za decu, trudnice, starije osobe i ljude sa oslabljenim imunitetom.
Za sve ostale, najbolja reakcija je jednostavna: nemojte od toga praviti naviku.
Šta prvo promeniti?
Dobar prvi korak je vrlo praktičan: izbacite “rezervnu” plastičnu flašu iz auta. Umesto toga, držite praznu inox flašu u torbi ili je napunite svežom vodom pre polaska. Ako idete na duži put, ponesite termos bocu ili malu termo torbu.
Ako ipak kupite vodu u plastici, popijte je u razumnom roku i ne ostavljajte ostatak u autu za sutra. Ako kupite paket flaširane vode, unesite ga u stan čim dođete kući i čuvajte ga na hladnijem, tamnom mestu.
Napomena: Tekst je informativnog karaktera i nije zamena za medicinski savet. Ako imate zdravstvene tegobe, osetljiv imunitet, specifičnu terapiju, trudni ste ili je reč o deci, za individualne preporuke obratite se lekaru.
Izvori
- National Highway Traffic Safety Administration — NHTSA: Prevent Child Heatstroke and Stop. Look. Lock.
- S. Food and Drug Administration — FDA: Regulates the Safety of Bottled Water Beverages
- Westerhoff P. et al., Antimony leaching from polyethylene terephthalate PET plastic used for bottled drinking water, Water Research, 2008 — ScienceDirect
- Filella M., Antimony and PET bottles: Checking facts, Chemosphere, 2020 — ScienceDirect
- World Health Organization — Microplastics in drinking-water, 2019
- National Institutes of Health — Plastic particles in bottled water, 2024
- Centers for Disease Control and Prevention — Safe Water Storage
- Centers for Disease Control and Prevention — How to Create and Store an Emergency Water Supply